“Kako neko ko je ukrao 100 miliona misli da je to završena priča. Možda će ga ovi zakoni goniti ili neće ali ima i drugih zakona… Kako tim parama da hrani decu. To nije pametno. Moral nije komplikovana stvar. Vera u Boga je jednostavna stvar – skrušenost, stpljenje… I to je sve”, počinje svoju priču Nikola Pejaković, glumac, reditelj i muzičar.
Govori o nedaćama kroz koje je prošao srpski narod, o tome da li je sve moralo da se odigra na ovaj način i zašto je bitno okrenuti se Bogu i pravoslavnoj veri.
O Kosovu i kroz ono kroz šta je ta južna srpska pokrajina prolazila decenijama unazad kaže:
“Onaj ko radi u najboljoj nameri, a ne vidi šta se dešava onda je taj neko žrtva sopstvene gluposti, neznanja… Ali ako ti 1945. kao Srbin potpišeš ukaz da se Srbi ne smeju vraćati na Kosovo, a otvoriš granice da Albanci uđu i znaš šta će se desiti onda si i za ovaj i za onaj sud”, kaže Pejaković u intervjuu za Balkan Info.
Napominje da je zamrznuti konflikt loš.
“Taj zamrznuti konflikt je za tebe i za mene, ali za onog u Prizrenu nema zamrznutog konflikta. Jer kad čuju dole oni da smo mi zamrznuli krenuće da ubijaju našu decu, da pale… I ja bih to radio da sam na njihovom mestu a da sam zlo ili da sam u službi zla.”
Ističe da je bitno sačuvati manastire na Kosovu, da se zaštite ikone, freske, biblioteke…
“Treba poslušati Hristov glas… Hristova filozofija je jednostavna… Govorim o praktičnoj primeni pravoslavne vere koja je jedina spasonosna. Čovek jedino može da se okrene svojoj porodici, da da bude bolji… Mi možemo ono što možemo a to je rad na sebi. Radi na sebi, nemoj biti konj, nemoj biti budala i ego manijak. Radi na tome da nekako malo spustiš njonjaru. Znam da to nije lako. Ali to je jedino što možemo”, kaže Pejaković.
Ističe da mi ne možemo popravljati svet, države i narode…
“Ali sebe kad malo popraviš to je kao kamenčić koji kad baciš u vodu pa se pojave oni koncentrični krugovi… Ta energija se širi… Tako recimo malo dete… Ono ne uči ljubav tako što ga ti maziš nego ako si ti sa njegovom majkom u ljubavi. Ono tako prepoznaje ljubav, a ne – njega da maziš a majku da našpiciš. Onda ono uči ono što ne treba…”, priča Pejaković.