Konstantin Karapetrović talentovani užički košarkaš je sa nepunih 15 godina otišao u Italiju, kako bi unapredio svoj košarkaški razvoj. Trenutno je na odmoru u svom rodnom gradu i razmišlja gde će nastaviti karijeru.… […]
30/12/2020
Autor:
Info Press
Izvor: Info Press/Katarina Majstorović
Foto: Pixabay
Ne znam koliko uživate u hrani i kakav stav o tom „stomak-nepca“ hedonizmu imate. Nisam sposobna sebe da optužim za nekakav prenaglašeno opušteni život, ali mogu da zamislim takva asketska prebacivanja. U sred tog priznanja, odmotavam priču u pravcu prefinjenih zadovoljstava. Verovatno svi koji smo svesni davnašnjeg anatemisanja svega telesnog, pribegnemo nepotrebnom opravdavanju, artikulišemo naš hedonizam kao perfidni, hedonizam rafiniranih zadovoljstava. Može biti da je to samo izgovor. Za mene lično hedonizam znači probati nešto neobično, a opet obično. Ne mora neka egzibicija, nekakvi neobični sastojci. Može drugačija kombinacija običnog. U maloj količini. Kvalitet, ne kvantitet, ali ne i ogroman tanjir, stila „satelitska antena“ sa jednom ćufta- veličine delicijom. A da izgleda lepo. Ili da mi je lepo o tome ispričano. Da poželim sama da napravim, genijalno. Kao u umetnosti koja je svesna da lepo ne mora biti podražavanje lepog iz prirode. Može samo da se smesti u drugo okruženje i postaje umetničko delo, tim izmeštanjem. Može biti inovacija, jer suština i jeste kreacija, taj akt stvaranja, koji trag ostavlja vizuelno, ali i u drugom domenu, pomenutim nepcima prijemčivom. Filozofija kuvanja pada mi na pamet. Milošću jednog svog divnog prijatelja bila sam počašćena, i iza te milosti kod mene je ostao kapitalac, odeven u korice, englesko izdanje Filozofske kuhinje. Poreklo namirnica, fantazma njihovog spoja, igra ukusa i ostale, već pikantne teme, otvaraju novu dimenziju kulinarstva. Moj, mestimično dionisijski patos priziva u to carstvo svrha, čitaj ukusa, neku poeziju vina, da ne ostanem samo na stranicama priuštene mi milosti. Po malko mi je tu nedostajalo da se pomerim, ka kantovskim sudovima ukusa, jer vino probudi taj suštinski element duše, mene nostalgično vuče „mojoj“ filozofiji, sa kojom sam kod kuće. Nezaobilazno, tu proviri u vodenjasti pogled Kantova egzegeza, onako lahorasto, kako ne bi omela hedonizam koji obuzima. Kant zna da su sudovi ukusa ograničeni, da je mehanizam koji ih oblikuje subsumpcija, da dobacuju do razumskog, da mogu težiti umskom ali ga, prokleto, ne mogu dosegnuti. Subjektivna je moć suđenja. „Reći: ovaj je cvet lep, znači isto što i ponoviti njegovu vlastitu pretenziju na svačije dopadanje. Na osnovu prijatnosti svoga mirisa cvet nema nikakvih zahteva. Taj njegov miris nekoga razgaljuje, dok nekog drugog ošamućuje. Pa šta bi drugo moglo da se pretpostavi na osnovu toga do to da se lepota mora smatrati za jednu od osobina samog cveta, koja se ne upravlja prema razlici ljudi i tako isto njihovih čula, već prema kojoj se ti ljudi moraju upravljati, ako žele da o njoj sude?“ Najrazigranije u Kantovoj poziciji nepodmitljivog umskog promišljanja, koje ne kapira perfidne igre čula, jeste pojam uobrazilje, u koji je smešteno čitavo naše nastojanje oko onoga što umsko mimoilazi. Kako tu nemamo posla sa objektivnim pojmovima, mi se sa nečim igramo, nečim što ima određeni osnov u objektivnom, a opet je proizvod uobrazilje. Iako je ovo fin način da se diskredituje čitava jedna sfera realnosti, možda i nečiji čitav život, izmiče mu ta igra u kojoj zaista uživamo, igra mirisa koji se provlači kroz ključaonicu, igra ognjišta, igra mamine kuhinje, čitav jedan nezanemarljiv lavirint smisla, asociran i ukotvljen u našoj uobrazilji. Zašto ja o ovome svemu pišem i zašto baš ovako? Podstaklo me oglašavanje jedne fine dame. Zove se Katarina Petrović, a ja sam na njenu objavu nabasala slučajno, dozvoljavajući instrumentu potisnute realne društvenosti (čitaj: društvenim mrežama) da me vodi. U ovom slučaju zahvalna sam trenutku svoje uspavane svesti. Kliknuh na kućno kuvanje, zazvučalo mi na ognjište, onaj miris kroz ključaonicu što golica. Zazvučalo mi drugačije od pretencioznosti, magova sa varjačom i poplave nekih a-la Džejmi likova koji vrckaju ležerno sa mlinovima za biber, iza kojih ostaje nered koji posprema tri para ruku. Vidim da žena bira „gladna“, a izbori su bili i „sama“ ili „u paru“ (natpis na majici). Kupila me, odmah, realistično neko čeljade. U tom duhu je i nastavila. Raščara mi napucana kulinarska oglašavanja, insistiranjem na tome da se ne bavi industrijom kulinarstva. I zaista, kad krenete u razne gastronomije, uporedne svetske kuhinje, nutritivne vrednosti i slično, odmah znate da ste na terenu nauke koja predviđa na osnovu činjenica. A taj me teren izričito ne zanima, hoću hedone, pure! A nađoh nešto tako u Kaćinoj kuhinji. Uvela nas u svoj prostor, pravi. Nenalickani i onaj koji nije pravljen da izgleda. Vidiš da žena kuva. Posle par kadrova, osetiš da to radi srcem i nekom, prilično danas skrajnutom, iskonskom dobrotom. Lepo mi je. Osećam se kao da sam kod moje nane, koja je baš sve znala da napravi toliko dobro i samouvereno, da se nikada nismo osećali da je po sredi neki komplikovani recept. Zahvaljujući toj takvoj auri domaćice, koja me je u detinjstvu pratila, i sama sam se bezupitno upustila u avanture pripreme hrane, i to upuštanje vremenom sam po dobro uspela da doživim kao umetnost, kao veštinu spoznaje i posebnog doživljaja sveta. Zato mi se odmah dopala ova kućna kujna kao protivteža industriji kulinarstva, sa transparentno istaknutim ciljem da nas podseti na to da jedemo da bismo živeli, da hrana treba da bude zdrava i raznovrsna. Kaća, ime moje, hvala ti što si me podsetila da blanširane špargle u sosu od lavande ne mirišu ništa bolje od prženog jajeta, pirea ili domaće musake. Da naš njuh može uživati u istančanosti i ukoliko nam je budžet prilično sveden. Ukoliko sam vas zaintrigirala, pronađite Kaću (www.kucnokuvanjesakatarinom.com). Ovih dana nekako mi je najzvučniji i time i „najskuplji“, povratak u iskrenu jednostavnost. To moja uobrazilja priziva uljuljkane estetske standarde, koji se krčkaju u kućnom kuvanju. Što bi rekao još jedan istinski zagovornik gurmanskog uma, njegov rodonačelnik, tačnije, Mišel Onfre: „Okovan u realnom svetu čovek čezne za izmišljenim, nevidljivim i nepojmljivim: čovek traži veštačke rajeve…između užasa i blaženstva.“ Katarina Majstorović,
doktor filozofije- etičar

Napišite komentar za ovaj članak

spisak dosadašnjih komentara za ovaj članak

Najnoviji oglasi
Konstantin Karapetrović talentovani užički košarkaš je sa nepunih 15 godina otišao u Italiju, kako bi unapredio svoj košarkaški razvoj. Trenutno je na odmoru u svom rodnom gradu i razmišlja gde će nastaviti karijeru.… […]
oš jedan tmuran decembarski dan u Srbiji. Očekuje se oblačno i hladno vreme, ponegde uz slabu kišu ili rosulu. Na planinama će provejavati slab sneg. Duvaće slab severni vetar.
Izdajem radionicu za mehaničarske usluge sa 4 dizalice u užem centru grada. Izdajem radionicu za limarsko- farbarske usluge sa komorom u užem centru grada. Informacije možete dobiti na: 062/162 1111
Pridružite nam se na Festivalu “Vinomanija” na Zlatiboru 27. julai otkrite najnovi model Hyundai Tuscona iz 2024. godine
Izdajem stan stan u kvalitetnoj novogradnji kog hotela Morava u Čačku. Stan je kompletno namešten, površine 35 m2. Informacije možete dobiti na: 064/ 148 03 77 064 /510 78 33

pročitaj još sličnih vesti
JKP “Bioktoš” u Užicu apeluje na građane koji se greju na čvrsto gorivo da ohlađeni pepeo odlažu u plastične vreće pored kontejnera ili direktno u kontejnere, kako bi se izbeglo paljenje kontejnera žarom… […]
Ponedeljak je najtopliji dan u sedmici pred nama, od utorka postepeni pad temperature. Visok vazdušni pritisak obezbediće vedro nebo. Preko Panononske nizije premeštaće se oblačnost. Najviša dnevna temperatura do 25 stepeni. Sa zapada… […]
Javno preduzeće Putevi Srbije saopštilo je danas da se na putevima u Srbiji očekuje pojačan intenzitet saobraćaja tokom predstojećih uskršnjih praznika, ističući da takav intenzitet dočekuje spremno i organizovano. U cilju nesmetanog prolaska… […]
Zbog padavina koje traju više od 48 sati, reke Zapadna Morava i Djetinja su se izlile, poplavivši poljoprivredno zemljište na teritoriji opštine Požega. – Došlo je do izlivanja reke Zapadne Morave, što je poplavilo oko 200… […]
Povodom obeležavanja godišnjice smrti slavne slikarke i heroine Nadežde Petrović, danas su se u Čačku okupili predstavnici Kola srpskih sestara, gradskog rukovodstva i ustanova koje nose ime slavne Nadežde Petrović kako bi odali… […]

pretraži sajt

Broj pregleda
Pregleda do sada
Hvala što pratite naš portal.

najnovije vesti

Podelite objavu
Kliknite na znak plus
Podelite vest na društvenim mrežama.

Zapratite nas na fejsbuku

redakcija@infopress.rs

Marketing@infopress.rs

Impresum • Marketing • Kontakt informacije • Uslovi korišćenja • Politika privatnosti • Deklaracija o kolačićima • Pristup podacima
Ne znam koliko uživate u hrani i kakav stav o tom „stomak-nepca“ hedonizmu imate. Nisam sposobna sebe da optužim za nekakav prenaglašeno opušteni život, ali mogu da zamislim takva asketska prebacivanja. U sred tog priznanja, odmotavam priču u pravcu prefinjenih zadovoljstava. Verovatno svi koji smo svesni davnašnjeg anatemisanja svega telesnog, pribegnemo nepotrebnom opravdavanju, artikulišemo naš hedonizam kao perfidni, hedonizam rafiniranih zadovoljstava. Može biti da je to samo izgovor. Za mene lično hedonizam znači probati nešto neobično, a opet obično. Ne mora neka egzibicija, nekakvi neobični sastojci. Može drugačija kombinacija običnog. U maloj količini. Kvalitet, ne kvantitet, ali ne i ogroman tanjir, stila „satelitska antena“ sa jednom ćufta- veličine delicijom. A da izgleda lepo. Ili da mi je lepo o tome ispričano. Da poželim sama da napravim, genijalno. Kao u umetnosti koja je svesna da lepo ne mora biti podražavanje lepog iz prirode. Može samo da se smesti u drugo okruženje i postaje umetničko delo, tim izmeštanjem. Može biti inovacija, jer suština i jeste kreacija, taj akt stvaranja, koji trag ostavlja vizuelno, ali i u drugom domenu, pomenutim nepcima prijemčivom. Filozofija kuvanja pada mi na pamet. Milošću jednog svog divnog prijatelja bila sam počašćena, i iza te milosti kod mene je ostao kapitalac, odeven u korice, englesko izdanje Filozofske kuhinje. Poreklo namirnica, fantazma njihovog spoja, igra ukusa i ostale, već pikantne teme, otvaraju novu dimenziju kulinarstva. Moj, mestimično dionisijski patos priziva u to carstvo svrha, čitaj ukusa, neku poeziju vina, da ne ostanem samo na stranicama priuštene mi milosti. Po malko mi je tu nedostajalo da se pomerim, ka kantovskim sudovima ukusa, jer vino probudi taj suštinski element duše, mene nostalgično vuče „mojoj“ filozofiji, sa kojom sam kod kuće. Nezaobilazno, tu proviri u vodenjasti pogled Kantova egzegeza, onako lahorasto, kako ne bi omela hedonizam koji obuzima. Kant zna da su sudovi ukusa ograničeni, da je mehanizam koji ih oblikuje subsumpcija, da dobacuju do razumskog, da mogu težiti umskom ali ga, prokleto, ne mogu dosegnuti. Subjektivna je moć suđenja. „Reći: ovaj je cvet lep, znači isto što i ponoviti njegovu vlastitu pretenziju na svačije dopadanje. Na osnovu prijatnosti svoga mirisa cvet nema nikakvih zahteva. Taj njegov miris nekoga razgaljuje, dok nekog drugog ošamućuje. Pa šta bi drugo moglo da se pretpostavi na osnovu toga do to da se lepota mora smatrati za jednu od osobina samog cveta, koja se ne upravlja prema razlici ljudi i tako isto njihovih čula, već prema kojoj se ti ljudi moraju upravljati, ako žele da o njoj sude?“ Najrazigranije u Kantovoj poziciji nepodmitljivog umskog promišljanja, koje ne kapira perfidne igre čula, jeste pojam uobrazilje, u koji je smešteno čitavo naše nastojanje oko onoga što umsko mimoilazi. Kako tu nemamo posla sa objektivnim pojmovima, mi se sa nečim igramo, nečim što ima određeni osnov u objektivnom, a opet je proizvod uobrazilje. Iako je ovo fin način da se diskredituje čitava jedna sfera realnosti, možda i nečiji čitav život, izmiče mu ta igra u kojoj zaista uživamo, igra mirisa koji se provlači kroz ključaonicu, igra ognjišta, igra mamine kuhinje, čitav jedan nezanemarljiv lavirint smisla, asociran i ukotvljen u našoj uobrazilji. Zašto ja o ovome svemu pišem i zašto baš ovako? Podstaklo me oglašavanje jedne fine dame. Zove se Katarina Petrović, a ja sam na njenu objavu nabasala slučajno, dozvoljavajući instrumentu potisnute realne društvenosti (čitaj: društvenim mrežama) da me vodi. U ovom slučaju zahvalna sam trenutku svoje uspavane svesti. Kliknuh na kućno kuvanje, zazvučalo mi na ognjište, onaj miris kroz ključaonicu što golica. Zazvučalo mi drugačije od pretencioznosti, magova sa varjačom i poplave nekih a-la Džejmi likova koji vrckaju ležerno sa mlinovima za biber, iza kojih ostaje nered koji posprema tri para ruku. Vidim da žena bira „gladna“, a izbori su bili i „sama“ ili „u paru“ (natpis na majici). Kupila me, odmah, realistično neko čeljade. U tom duhu je i nastavila. Raščara mi napucana kulinarska oglašavanja, insistiranjem na tome da se ne bavi industrijom kulinarstva. I zaista, kad krenete u razne gastronomije, uporedne svetske kuhinje, nutritivne vrednosti i slično, odmah znate da ste na terenu nauke koja predviđa na osnovu činjenica. A taj me teren izričito ne zanima, hoću hedone, pure! A nađoh nešto tako u Kaćinoj kuhinji. Uvela nas u svoj prostor, pravi. Nenalickani i onaj koji nije pravljen da izgleda. Vidiš da žena kuva. Posle par kadrova, osetiš da to radi srcem i nekom, prilično danas skrajnutom, iskonskom dobrotom. Lepo mi je. Osećam se kao da sam kod moje nane, koja je baš sve znala da napravi toliko dobro i samouvereno, da se nikada nismo osećali da je po sredi neki komplikovani recept. Zahvaljujući toj takvoj auri domaćice, koja me je u detinjstvu pratila, i sama sam se bezupitno upustila u avanture pripreme hrane, i to upuštanje vremenom sam po dobro uspela da doživim kao umetnost, kao veštinu spoznaje i posebnog doživljaja sveta. Zato mi se odmah dopala ova kućna kujna kao protivteža industriji kulinarstva, sa transparentno istaknutim ciljem da nas podseti na to da jedemo da bismo živeli, da hrana treba da bude zdrava i raznovrsna. Kaća, ime moje, hvala ti što si me podsetila da blanširane špargle u sosu od lavande ne mirišu ništa bolje od prženog jajeta, pirea ili domaće musake. Da naš njuh može uživati u istančanosti i ukoliko nam je budžet prilično sveden. Ukoliko sam vas zaintrigirala, pronađite Kaću (www.kucnokuvanjesakatarinom.com). Ovih dana nekako mi je najzvučniji i time i „najskuplji“, povratak u iskrenu jednostavnost. To moja uobrazilja priziva uljuljkane estetske standarde, koji se krčkaju u kućnom kuvanju. Što bi rekao još jedan istinski zagovornik gurmanskog uma, njegov rodonačelnik, tačnije, Mišel Onfre: „Okovan u realnom svetu čovek čezne za izmišljenim, nevidljivim i nepojmljivim: čovek traži veštačke rajeve…između užasa i blaženstva.“ Katarina Majstorović,
doktor filozofije- etičar

Napiši komentar

komentari

Najnoviji oglasi
Mladi košarkaš Konstantin Karapetrović pred novim izazovima
Konstantin Karapetrović talentovani užički košarkaš je sa nepunih 15 godina otišao u Italiju, kako bi unapredio svoj košarkaški razvoj. Trenutno je na odmoru u svom rodnom gradu i razmišlja gde će nastaviti karijeru.… […]
Oblačno i hladno vreme, mestimično slaba kiša
oš jedan tmuran decembarski dan u Srbiji. Očekuje se oblačno i hladno vreme, ponegde uz slabu kišu ili rosulu. Na planinama će provejavati slab sneg. Duvaće slab severni vetar.
Izdajem radionicu za mehaničarske usluge sa 4 dizalice u užem centru grada. Izdajem radionicu za limarsko- farbarske usluge sa komorom u užem centru grada. Informacije možete dobiti na: 062/162 1111

Pročitaj slične vesti
U protekloj grejnoj sezoni paljenjem uništeno preko 50 kontejnera na teritoriji grada Užica
JKP “Bioktoš” u Užicu apeluje na građane koji se greju na čvrsto gorivo da ohlađeni pepeo odlažu u plastične vreće pored kontejnera ili direktno u kontejnere, kako bi se izbeglo paljenje kontejnera žarom… […]
Najtopliji dan u nedelji pred nama, temperatura do 25 stepeni – od utorka kiša
Ponedeljak je najtopliji dan u sedmici pred nama, od utorka postepeni pad temperature. Visok vazdušni pritisak obezbediće vedro nebo. Preko Panononske nizije premeštaće se oblačnost. Najviša dnevna temperatura do 25 stepeni. Sa zapada… […]
Očekuje se pojačan intenzitet saobraćaja tokom predstojećih uskršnjih praznika
Javno preduzeće Putevi Srbije saopštilo je danas da se na putevima u Srbiji očekuje pojačan intenzitet saobraćaja tokom predstojećih uskršnjih praznika, ističući da takav intenzitet dočekuje spremno i organizovano. U cilju nesmetanog prolaska… […]

pretraži sajt

Zapratite nas na fejsbuku

redakcija@infopress.rs

Marketing@infopress.rs